''Mozemo se izdici iz neznanja, otkriti da smo pametna, umesna i savrsena stvorenja.''
« I bez interneta .... | Main | Baladaševiću :) »
Nedavno mi je prišla jedna žena. Zagledala se u mene i pomalo nesigurno izustila: ''Da niste vi možda ili ste se prezivali M...?'' Prezime mog detinjstva. Osetila sam onu specifičnu toplotu oko srca i bolje osmotrila ženu. Poznala sam je po očima gotovo istog trena.....
Već sledećeg trenutka smo se zagrlile. Nekada smo delile istu klupu, znale sve male tajne, šaputale jedna drugoj...a onda su dunuli neki vetrovi....
Čudno kako smo brzo preskočile formalnosti tipa ko si, šta si i gde si sada.
Čudno kako smo i dalje razumele jedna drugu.
A onda mi je ona sa osmehom rekla:''Sećaš li se onog leta kad si nam u Brusu (nastava u prirodi) svako veče pričala priče? Uvek kad bih pomislila na tebe setila bih se toga''
Eh...naravno da sam se sećala tog leta. Stidljiva, povučena devojčica, pomalo nespretna. Nikako nisam uspevala da naučim neku komplikovanu ritmičku vežbu bez koje nisam mogla da učestvujem na završnoj priredbi. Kakva patnja i bol zbog toga. Pamtim to i danas.
A eto, skoro sasvim zaboravih te večeri kad bi svojim drugaricama pred spavanje pričala svoje izmišljene priče...
Čudno kako detinjstvo ponekad bolje pamti jade....
::))))))))
gf
poznat mi je ovaj osjećaj. Jer moji su drugovi biseri rasuti po cijelom svijetu
vladice, možda mi je ovo toliko značilo baš zato što ih tako retko vidim :)
nekao sam pogubio kontakte sa mojim drugarima iz osnovne , ali znam da je divno prisetiti se školskih dana.
pinokio:)
ma volim i ja tebe ********
Ja sam poslom bila u gradu u kome ona sada zivi, pa smo imale vreme za pricu. Intersantno je da nismo bile u to vreme bliske, ali smo se ispricale kao da jesmo...bas zarazan smeh... :)))
neka te neka...samo ti zezaj starije od sebe....
iluzija, mi na žalost nismo imale toliko vremena ali smo se dogovorile da se ponovo vidimo. Tu će tek biti priče...
Inače, jesi li primetila da priče o našim nestašlucima iz detinjstva izazivaju više gromkog, zaraznog smeha sad nego kad su se dešavali :)))
Pinokio to je zato što si se verovatno neverovatno prolepšala :))))
Meni se pre tri godine desilo da slucajno sretnem drugaricu iz osnovne skole i prepoznale smo se iako izgledamo sasvim drugacije... i bla bla... nezaboravno popodne, secale smo se samo nestasluka... :))
Mene niko iz osnovne nije prepoznao na proslavi 25 godisnjice od osnovne skole. A, ja sam prepoznala sve. Mislim da ja ljude pamtim po drugim stvarima, a ne po liku. Zato ih prepoznajem.
Lilanina, to može biti objašnjenje. Nisam o tome do sada na taj našin razmišljala.
sanjarenja56 sklona sam da verujem da nas drugi ne vide isto kao mi sebe. Možda se ono što oni vide u nama ne menja tako lako :)
baladaševiću moja sećanja su previše duga da bih bila ''devojče'' pa pomišljam kako si pozdravio onu malu iz Brusa :)
Ne brini, preneću joj pozdrave, tu je ona negde unutra:)
Retko viđam društvo iz osnovne škole, neki mi priđu i mojoj deci objašnjavaju da ne bi školu završili bez moje pomoći. Neke ne prepoznajem. Uvek se čudim što me svi prepoznaju, ipak sam se dosta promenila.
Draga lilanina, da sam te sreo u te dane, povučenu stidljivu i nespretnu pomalo, odmah bi mi se svidela, moj tip devojke :)
I mi kad se sretnemo nekad, videćeš, kao da se znamo!
I meni se najviše sviđa brus. Što da krijem. Prijatno veče, devojče!
altamoda i ja sam ugradila taj prekidač ali samo utoliko da mi sećanja sad izazivaju samo setan osmeh :)
Imam neki 'prekidac' u glavi pa ruzne stvari brzo zaboravim..tako se i tih ranih jada skoro uopste ne secam... Samo mi je bilo vazno da se igram napolju.. :)
domaćice, ja se uvek raznežim kad gledam te slike, i rastužim, i osmehnem...ma sve..:)))
Tekstopišče, pre nego što sam stigla do kraja tvog komentara pomislila sam na tu muziku :)
Da...da...razumemo se..
nažalost, odavno nemam kontakte sa društvom iz osnovne škole.
a bilo nam je tako lepo...
sada ću potražiti slike iz tog vremena, da vidim čega se sve sećam...
Prijatno!*
Dvostruko si me dirnula, naslovom Kišove, inače moje omiljene knjige i Brusom gde sam bio samo jedan put sa 10 godina, davne 1981, kada je postala popularna Azrina pesma Fa Fa Fa koju tada nisam shvatao, u bioskopu se davao film sa Donaldom Saterlendom kome sam zaboravio ime ali nisam zaboravio da sam jezikom rasklimao i izvadio poslednji mlečni zub, i učestvovao u pobedničkoj ekipi međuškolskog takmičenja iz brzog izjedanja šlaga bez ruku i ubacivanja olovke vezane sa leđa koncem za kaiš u pivsku flašu (u pozadini zamisli slobodno onu muziku iz Grlom u jagode)
Nemam ni deset prijatelja iz osnovne. Nekima se pogubio trag, a neki su otišli u svet...
Sve u svemu - generacija koja se nije baš snašla, pogubila kompas u vetrovima i olujama...
Mojih drugova iz osnovne nema vise na ovim ulicama.Pitam se,kada bih i srela nekoga da li bih ga prepoznala.Jedva da mogu da ih nabrojim desteak,i to onih koje vidjam svakodnevno.
u detinjstvu sam se uvek družila više sa dečacima, bili su bolji drugovi, pa možeš misliti gde sam sve nicala i kad me nisu sejali :)
''moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu'' - zaista je tako i retko vidim nekog iz prošlosti. Time mi je sve daleko vrednije :)
Uh, lepa prica i izaziva i moja secanja. Ja sam uvek bila zvrk i sejac raspolozenja i vodja u milion gluposti...pa me secanja sada vode u tom pravcu. Bas si me bacila u detinjstvo!
:) kako lepo secanje... poznato mi je zadovoljstvo koje takav susret moze da izazove.
| « | Jun 2008 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||